Ksenija Premur : Pupoljak kineske orhideje
Podrobnosti knjige
Sodobni romani (20. in 21. st.)
Pupoljak kineske orhideje Ksenija Premur„Pupoljak kineske orhideje. Jedna fantastična priča“ svojevrstan je presjek razdoblja od 1980. godine, u koji je smješten početak likovnog stvaranja pod utjecajem Istoka i istočnih tradicija filozofije života, umjetnosti i književnosti s kojima su studenti Likovne akademije Lidija, glavna junakinja i njezin najbolji prijatelj Ognjen otkrivali nove dimenzije likovnog izražaja, tehnika slikanja i oblika svijesti i načina života.
Lastnost | Vrednost |
---|---|
Založba | "Sporedno zanimanje" vl. Ksenija Premur |
Leto izdaje | 2018 |
Strani | 106 |
Jezik | hrvaški |
Tip datoteke | epub |
ISBN | 9789538258329 |
Izvodov na voljo:
- Prost
- Prost
- Prost
-
Zaseden
Še 3 dni 35 min in 6 sekund
Pokukaj v knjigo
Dolg opis
„Pupoljak kineske orhideje. Jedna fantastična priča“ svojevrstan je presjek razdoblja od 1980. godine, u koji je smješten početak likovnog stvaranja pod utjecajem Istoka i istočnih tradicija filozofije života, umjetnosti i književnosti s kojima su studenti Likovne akademije Lidija, glavna junakinja i njezin najbolji prijatelj Ognjen otkrivali nove dimenzije likovnog izražaja, tehnika slikanja i oblika svijesti i načina života. Bilo je to doba procvata avangardne umjetnosti i eksperimentiranja u svim granama umjetnosti i filozofije života. U to studentsko vrijeme otkrivanja vlastitih viđenja svijeta smješteno je i osobno sazrijevanje Lidije i Ognjena, pa je tako hipi pokret i avangardizam bio spoj koji je glavnim likovima zacrtao životni put. Generacija likovnih umjetnika osamdesetih stasala je u doba koje je dopuštalo svu slobodu umjetničkim izrazima. Lidija i Ognjen, nakon rastanka s ljubavnim partnerima, zaposlili su se u Školi primijenjenih umjetnika, što je za oboje predstavljalo krah karijere samostalnih umjetnika, o čemu su sanjali, a danas, kao pedesetogodišnjaci i zanemareni i potisnuti na margine kulturnog života Zagreba pomirili sa sudbinom da se nikada neće dovinuti onoga što su proživjeli u mladosti. Od doba studija do današnjeg dana ostali su ipak vjerni svojim umjetničkim slobodama. Lidija je uporno slikala, a Ognjen se uhljebio kao dizajner knjiga i časopisa, što je bila utjeha nakon svih nedaća nerazumijevanja i odbijanja njihovih uradaka od doba studija. Tako je bilo sve dok Lidiji nije u san dolazio svake noći gotovo isti san u kojem su se pojavljivala dva lika – Zhuang i Enrike, Kinezi koji su Lidiji pokazivali razne prizore iz života diljem svijeta. San je bio prepun slika i Lidija je ujutro nakon buđenja obično slikala prizore koje je vidjela u snu. Odlučila je uz to potražiti odgovor o snu i javi kod raznih new age grana proricanja, traženja smisla života, cijeli taj kaleidoskop new ageovske subkulture, a odgovor konačno pronašla u kineskim mudroslovnim knjigama. Ti snovi bili su poticaj Lidiji i Ognjenu da konačno ostvare svoje mladalčke snove.